Dan posle juce
Necete vjerovati,ali opet je nesrecna ljubav na repertoaru. U stvari,nisam bas sigurna da li se to moze uopste nazvati nesrecnom ljubavlju.Ako sam samo ja zaljubljena,onda sam ja nesrecna... pa dobro,neka bude nesrecna ljubav.Dosla sam do jednog vrlo vaznog zakljucka, mladici nisu u stanju da shvate osjecnja neke djevojke prema njima kao mogucnost,sposobnost djevojke da voli, vec to uvijek dozivljavaju kao slabost. Naravno,ako im se ta djevojka ne svidja. Zasto moraju to tako da shvate? Zasto u tome ne vide istinsku,pravu velicinu osobe. Ne znam. Ne znaju ni oni. I tako ja...kao nesrecna. A nisam. Nisam se svidjela tom, jednom, idealizovanom decku i odmah drama. Ne moze, ne dam. On je na gubitku! Ako nista, uvijek treba sebi podizati samopouzdanje,je li tako?! Ako sam do sada dopustala da neko moja osjecanja koristi kao slabost,nece se ponoviti. ...Da li mozes,da li zelis,da si uvek, tako jaka, da li mozes da izdrzis sve... Jos mjesec dana ...and I'm big,big girl in a big,big town:)