I wanna make a memory

...kome sada da se pomolim...

Kako sam vikend provela van svog malog,rodnog grada imala sam priliku da sa najblizom rodbinom pogledam proglasenje GRAND ZVEZDE! Nije da ja mrzim narodnjake,ali nije ni da ih volim. U stvari, ovu manifestaciju u potpunosti podrzavam,jer kako bi drugacije mladi ljudi onakvih glasovnih sposobnosti postigli neki uspjeh. Iskreno,odusevio me Dusan, takav vokal.. pa covjece on je za operu dusu dao - laicka procjena. Dakle, takmicari cu uredni... neki imaju stila,neki nemaju...ali to nije tema moje danasnje rasprave. Ja bih se,ako nemate nista protiv posvetila voditeljskom paru+ Sasa Popovic. Kazu, Grand vam pruza sve sto pozelite,sto automatski asocira na dobru finansijsku podlogu - PA ZAR NISU MOGLI PLATITI LJUDIMA KOJI ZNAJU SASTAVITI RECENICU DA VODE PROGRAM? Nisu,jesu,nisu,jesu,nisu... dakle jesu! Pa,hoce li mi neko objasniti zasto sam ja sve vrijeme osjecala da mi treba prevodilac? Ljudi moji, pocevsi od Ene,koja je snimila i plocu i postala jedna od folk zvezda preko noci sa pjesmom koja kao i sve ostale pjesme nama nikakvog smisla i sa vokalnim sposobnostima koje se vise mogu nazvati nesposobnostima, preko Marka ,kome je jedina gramaticki ispravna recenica bila :,,Dobro vece,Srbijo.", pa do Sase koji,kad bolje razmislim, nije nijednu recenicu ni zavrsio. Mislim da bi tom covjeku bio spas u tome, da se, ne samo pri pisanju,vec i pri govoru mogu oznaciti tri tacke. Mislila sam napisati da nemam komentar... Ali imam! Katastrofa! Zatim, htjela bih reci da sam gledala juce i danas nase odbojkase. Nekako,slucajno ili namjerno,nakon sto se Danilovic povukao,tj. prestao aktivno da igra i ja sam prestala da pratim sport. Ne samo kosarku, nego uopste. A i nikada nisam bila sama dok je utakmica trajala,a tesko mi je slusati komentare koji omalovazavaju trud nasih igraca u bilo kom smislu. Pa sta ako su izgubili? Imali su los dan,nije im islo, nisu bilo spremni... Uvijek sam bila spremna da nadjem izgovor ali to niko nije priznavao. Tako,da ja, jedna od velikih navijaca,koja ima arhivirane sve utakmice reprezentacije od 1991. (jos za vrijeme one Jugoslavije), nekada 2002. prestala sam pratiti sport. Mislim, i dalje sam znala sve uspjehe i padove ali to sam spoznavala indirektno, preko novina i ljudi... skoro nikada iz direktnog prenosa. Ali, tome je kraj! I na tome zahvaljujem nasim odbojkasima. Novi igraci, skoro ista snaga. Zestina u njihovim pokretima me je ponovo privukla,cak iako su izgubili od Rusa(i ovo nema nikakve veze sto Kovacevic(1) je nevjerovatno sladak).Tako da, zvanicno obecavam - necu vise nikada zapostavljati nase mlade sportiste,ljude koje nam pred Evropom i svijetom osvijetljavaju obraz! Kad vec politicari ne mogu! I na kraju, kada sam vec ovako inspirisana, da prozborim koju i o mom skorasnjem preseljenju. Znam da je privilegija to sto imam mogucnost da studiram u velikom gradu,i srecna sam zbog toga.Ali kada se vasa sloboda svede ne polaganje racuna osobi koja je sada odgovorna pred vasima za vas,i kada se sva moja intima strpa u jednokrilni ormar...ne izgleda sve tako savrseno. U tom prostoru gdje cu zivjeti narednih 5,a mozda i vise godina nema mene...i ne mozete me prepoznati ni u jednoj jedinoj stvari. I kako godine budu tekle,nece one postajati ja,nego ja cu se stopiti sa njima. Ne dozvolite to. Borite se za svoju samostalnost svim silama. Ja nemam izlaza,jer moja borba za samostalnost u ovom trenutku bi svima osim meni izgledala kao nezahvalnost. Eto, i ko kaze da nesrecna ljubav zaborava nema. Samo je potreban vikend daleko,daleko od mjesta gdje se osjecate ...pa jednostavno,kao VI!