I wanna make a memory

Kako sam vikend provela van svog malog,rodnog grada imala sam priliku da sa najblizom rodbinom pogledam proglasenje GRAND ZVEZDE! Nije da ja mrzim narodnjake,ali nije ni da ih volim. U stvari, ovu manifestaciju u potpunosti podrzavam,jer kako bi drugacije mladi ljudi onakvih glasovnih sposobnosti postigli neki uspjeh. Iskreno,odusevio me Dusan, takav vokal.. pa covjece on je za operu dusu dao - laicka procjena. Dakle, takmicari cu uredni... neki imaju stila,neki nemaju...ali to nije tema moje danasnje rasprave. Ja bih se,ako nemate nista protiv posvetila voditeljskom paru+ Sasa Popovic. Kazu, Grand vam pruza sve sto pozelite,sto automatski asocira na dobru finansijsku podlogu - PA ZAR NISU MOGLI PLATITI LJUDIMA KOJI ZNAJU SASTAVITI RECENICU DA VODE PROGRAM? Nisu,jesu,nisu,jesu,nisu... dakle jesu! Pa,hoce li mi neko objasniti zasto sam ja sve vrijeme osjecala da mi treba prevodilac? Ljudi moji, pocevsi od Ene,koja je snimila i plocu i postala jedna od folk zvezda preko noci sa pjesmom koja kao i sve ostale pjesme nama nikakvog smisla i sa vokalnim sposobnostima koje se vise mogu nazvati nesposobnostima, preko Marka ,kome je jedina gramaticki ispravna recenica bila :,,Dobro vece,Srbijo.", pa do Sase koji,kad bolje razmislim, nije nijednu recenicu ni zavrsio. Mislim da bi tom covjeku bio spas u tome, da se, ne samo pri pisanju,vec i pri govoru mogu oznaciti tri tacke. Mislila sam napisati da nemam komentar... Ali imam! Katastrofa! Zatim, htjela bih reci da sam gledala juce i danas nase odbojkase. Nekako,slucajno ili namjerno,nakon sto se Danilovic povukao,tj. prestao aktivno da igra i ja sam prestala da pratim sport. Ne samo kosarku, nego uopste. A i nikada nisam bila sama dok je utakmica trajala,a tesko mi je slusati komentare koji omalovazavaju trud nasih igraca u bilo kom smislu. Pa sta ako su izgubili? Imali su los dan,nije im islo, nisu bilo spremni... Uvijek sam bila spremna da nadjem izgovor ali to niko nije priznavao. Tako,da ja, jedna od velikih navijaca,koja ima arhivirane sve utakmice reprezentacije od 1991. (jos za vrijeme one Jugoslavije), nekada 2002. prestala sam pratiti sport. Mislim, i dalje sam znala sve uspjehe i padove ali to sam spoznavala indirektno, preko novina i ljudi... skoro nikada iz direktnog prenosa. Ali, tome je kraj! I na tome zahvaljujem nasim odbojkasima. Novi igraci, skoro ista snaga. Zestina u njihovim pokretima me je ponovo privukla,cak iako su izgubili od Rusa(i ovo nema nikakve veze sto Kovacevic(1) je nevjerovatno sladak).Tako da, zvanicno obecavam - necu vise nikada zapostavljati nase mlade sportiste,ljude koje nam pred Evropom i svijetom osvijetljavaju obraz! Kad vec politicari ne mogu! I na kraju, kada sam vec ovako inspirisana, da prozborim koju i o mom skorasnjem preseljenju. Znam da je privilegija to sto imam mogucnost da studiram u velikom gradu,i srecna sam zbog toga.Ali kada se vasa sloboda svede ne polaganje racuna osobi koja je sada odgovorna pred vasima za vas,i kada se sva moja intima strpa u jednokrilni ormar...ne izgleda sve tako savrseno. U tom prostoru gdje cu zivjeti narednih 5,a mozda i vise godina nema mene...i ne mozete me prepoznati ni u jednoj jedinoj stvari. I kako godine budu tekle,nece one postajati ja,nego ja cu se stopiti sa njima. Ne dozvolite to. Borite se za svoju samostalnost svim silama. Ja nemam izlaza,jer moja borba za samostalnost u ovom trenutku bi svima osim meni izgledala kao nezahvalnost. Eto, i ko kaze da nesrecna ljubav zaborava nema. Samo je potreban vikend daleko,daleko od mjesta gdje se osjecate ...pa jednostavno,kao VI!

WOW! Ne mogu da nadjem rijec koja bi opisala bolje ono sto imam da vam kazem... osim mozda samih tih rijeci kojima budem govorila,pisala! Ljudi moji.... Juce nasa drugarica slavila rodjendan i mi joj kao iznenadjenje pravili tortu. Pored toga sto smo pojeli pola dok je ona dosla ... dan je bio apsolutno savrsen! A sta je doprinjelo toj savrsenosti??? Ni manje ni vise nego koncert Guns'n'Roses! Boze, taj Axl! Fantasticnost fenomenalnosti!!! Ipak... Ima nesto bolje u svemo tome. Ili bolje reci, neko bolji! Slash! E on je neprevazidjen! Koncert odrzan u Tokiju, davne neke, ko ce znati koje godine i ON! Nemojte me pogresno shvatiti ali taj covjek na sceni, pred stotinama hiljada ljudi, VODI LJUBAV SA SVOJOM GITAROM! I meni ne preostaje nista druge , nego da kazem - Uzmi me za ruku i povedi me,i povedi me... Mojoj odusevljenosti nema kraja!

Necete vjerovati,ali opet je nesrecna ljubav na repertoaru. U stvari,nisam bas sigurna da li se to moze uopste nazvati nesrecnom ljubavlju.Ako sam samo ja zaljubljena,onda sam ja nesrecna... pa dobro,neka bude nesrecna ljubav.Dosla sam do jednog vrlo vaznog zakljucka, mladici nisu u stanju da shvate osjecnja neke djevojke prema njima kao mogucnost,sposobnost djevojke da voli, vec to uvijek dozivljavaju kao slabost. Naravno,ako im se ta djevojka ne svidja. Zasto moraju to tako da shvate? Zasto u tome ne vide istinsku,pravu velicinu osobe. Ne znam. Ne znaju ni oni. I tako ja...kao nesrecna. A nisam. Nisam se svidjela tom, jednom, idealizovanom decku i odmah drama. Ne moze, ne dam. On je na gubitku! Ako nista, uvijek treba sebi podizati samopouzdanje,je li tako?! Ako sam do sada dopustala da neko moja osjecanja koristi kao slabost,nece se ponoviti. ...Da li mozes,da li zelis,da si uvek, tako jaka, da li mozes da izdrzis sve... Jos mjesec dana ...and I'm big,big girl in a big,big town:)

Upalim racunar jutros.Imam novi mail! Eto i mene se neko sjetio! Ali niko od obicnih ljudi,nego necete povjerovati... REKLAMA!Ali, ne bilo kakva! Javljaju mi da je Bon Jovi snimio novi spot i da ga na njegovom sajtu mogu pogledati! O,lude li srece! I tako,nekih 3 minuta sam zaista uzivala.I kako da mi dan ne bude divan? Bas sam se radovala prosli put sto sam nekako izbjegla pominjanje nesrecne ljubavi, cini mi se neizbjezne teme u svim iskrenim ispovjestima. Nisam htjela biti stereotipna. Cijeli svoj zivot pokusavam biti drugacija u svemu,ali eto nesrecna ljubav nece da me zaobidje.I tako,ne svidja se meni kada djevojke kazu da su muskarci kreteni. Nemoguce da su svi. Ima i odvratnih djevojaka,mislim u sebi,ali nista ne govorim. I tako,sve ja to mislim... i sta? Zaljubim se! I to naravno u pogresnu osobu! Zasto? Zato sto sam trebala shvatiti , da mladici ipak znaju biti kreteni i kada djevojka to ne zasluzi!Ali,sta da se radi?! Nema tugovanja. Nemoj da bi neko slucajno primjetio da je meni stalo, i da patim! Eh, taj zenski ponos je stvarno pravo malo cudo! Ne predaje se ni kada najdublje padas. ...bezdan bez dna... Izvuci cu se ja! Odlazim,ceka me velegrad,tolika iskusenja,studije. I prebolecu. A ipak mi zao... Nije mi zao sto se ja njemu nisam svidjela. Boze moj, ne mogu se svima svidjeti. Ali,zar je morao biti takav? Samo sam zeljela da mi ostane u lijepom sjecanju... Nista vise! Mogla bih obecati da nece biti vise rijeci o nesrecnoj ljubavi... Ali, bice... Ipak, kako da mi dan ne bude divan? Bon Jovi....Kad se samo sjetim!

Ne znam zasto sam bas odabrala lisce. Mozda bas zato sto ne bih trebala. Budimo realni, lisce bi trebalo ljudima da opada tek u pravoj jeseni njihovih zivota,a ne u najljepsim godinama. Da se razumjemo,ja nisam nesrecna,bas naprotiv, srecna sam i vrlo pozitivna,a lisce je tu tek da me podsjeti da se uvijek treba boriti protiv zamagljenost i izgubljenosti, protiv odustajanja. Ako me pitate da li uspjevam da se izborim protiv odustajanja, necu biti tako pozitivna, odgovoricu - TU I TAMO. Da,tu i tamo posustanem, mislim da je zivot odvratan i da nema nacina da se izvucem iz necega iz cega uopste se nema potrebe izvlaciti. Jer,ja,kao i milon drugih ljudi cesto od mrava pravim slona jer nemam problema. Nemam pravih,sustinskih problema. A sta bih ja zeljela? Zeljela bih da svi budu srecni! Nazovite me idealistom, ali eto. I onda svaki put kada hocu odustati sjetim se da negdje neko postoji kome bi mozda znacilo to sto ja necu odustati. Meni mnogo znaci kada vidim da ljudi ne odustaju nikada, cak ni kada je najteze. Onda necu ni ja. Gradicu sebe,boriti se,istrajati. Zar to nije zivot? Zar to nije smisao zivota? Izgraditi sebe,ne odustati, boriti se? Svako ce naci drugi smisao,svako ce nekada posustati i ne shvatiti to kao svoj poraz. I bice u pravu,jer nije svaki pad poraz. Ne postoji kraj, ne postoji bezdan, dok god se borim,dok god se borimo. I sada sam na prekretnici. Selim se. Provincijalka. Veliki grad. Ponekad se uplasim progutace me,a ponekad pomislim jaka sam. Ponekad se cak nadam da ce mi neko dosapnuti ... za nju je ovo sazvezdje provincija... Da, taj Balasevic zna covjeka nagnati na mastanje. Ali,dobro. I sta ja sad da radim? Treba da se za mjesec dana pojavim na predavanju potpuno sama i sjednem do nekog nepoznatog djecka nadajuci se da ce obratiti paznju? Da, to treba da uradim. I nije to neka drama. Nisam ni prva ni poslednja. Ali, svaki prvi put je tezak. Sjecam se svog prvog gimnazijskog dana. Kao srna uplasena, ulazim u ucionicu, nikoga ne znam. Jedina drugarica u drugom razredu. Profesorica nas odmah pita sta smo citali preko raspusta. Profesor knjizevnosti, divna dama, moja razrednica. Ja citala Vaskrsenje,Tolstoj. Sestra mi je preporucila. Kako sad da kazem da sam to citala? Smijace mi se. Nije to knjiga za petnaestogodisnjakinju. Kazem. Ona odusevljena. Ja primjecena. Stekla sam odmah prijatelje. Pitam se ... Da li ce biti i sada tako? Naravno,niko me nece pitati sta sam citala,u stvari niko me nece nista pitati. Nece biti tako. Osjecam da ne pripadam tamo,da sam ispod svih njih. Ali,ne znam zasto. I ja sam polozila prijemni,zasluzila sam da budem tamo. A sta ako sve bude u redu? I steknem prijatelje, i uklopim se i jednostavno ne bude islo. Onda se sjetim... nema posustajanja. Ne,nemam problema. Samo ih ponekad nadjem ,negdje, u nekom kutku. Cemu bih tezila kada bi sve bilo savrseno. Ipak, iskreno zelim da zivot svima bude cisto savrsenstvo.

Уколико можете да прочитате овај чланак, успешно сте се регистровали на Blog.co.yu и можете почети са блоговањем.